Web nije gotov kad ga napravite, tada tek počinje živjeti!

Razgovor s Tomislavom Divićem, osnivačem obrta Webito

Rođen u Osijeku, danas živi i radi u okolici Zagreba. Otac je dvoje djece i gluha osoba. Iza sebe ima više od deset godina iskustva u web administraciji i copywritingu. Pokretanjem obrta Webito fokusira se na pružanje operativne podrške malim tvrtkama, s ciljem da njihove web stranice budu aktivan i koristan alat u svakodnevnom poslovanju.

Možete li se ukratko predstaviti i reći čime se bavite?

Zovem se Tomislav Divić i moj svakodnevni rad već više od deset godina vrti se oko web stranica, sadržaja i svega onoga što korisnik vidi, ali rijetko razmišlja tko to zapravo održava. Kroz Webito pomažem malim i srednjim tvrtkama da njihov web ne bude samo 'online vizitka', nego živa stranica koja se mijenja, raste i prati poslovanje. Radim operativni dio weba koji se odnosi na sadržaj i svakodnevne izmjene, onaj koji nije glamurozan, ali je ključan. Ne bavim se tehničkim razvojem ni programiranjem, nego sadržajem i svim onim dijelom weba koji se stalno mijenja i treba održavati. To su izmjene, unosi, sitni popravci, slaganje sadržaja i održavanje sadržaja ažurnim i smislenim. Web bez toga vrlo brzo počne starjeti, a star web šalje krivu poruku. Mene privlači upravo taj proces, pretvoriti nešto statično u nešto što diše. Volim kada stranica izgleda svježe, jasno i korisno. U tome nalazim smisao jer znam da iza svake izmjene stoji konkretan rezultat. Webito je zapravo produžena ruka poduzetnika koji nema vremena za sve to. I upravo tu nastaje prostor gdje mogu biti najkorisniji.

Što vas je potaknulo da pokrenete vlastiti obrt?

Ideja nije došla naglo, nego je dugo tinjala negdje u pozadini. Bila je to kombinacija želje, nesigurnosti i stalnog preispitivanja, ona vrlo dobro nama poznata mala bubica ubačena u uho 'možda jednog dana'. S vremenom sam shvatio da taj 'jedan dan' neće doći sam od sebe. Imao sam iskustvo, imao sam znanje i ono najvažnije, vidio sam problem koji se stalno ponavlja na web stranicama. Web stranice su se radile, ali su nakon toga ostajale zaboravljene. Upravo tu sam vidio svoju priliku. Nisam krenuo s velikim planom niti savršenom strategijom. Krenuo sam s idejom da testiram, učim i gradim nešto svoje. U tom trenutku važnije mi je bilo krenuti nego sve unaprijed definirati. Strah nije nestao, ali sam naučio ići unatoč njemu.

Zašto ste odlučili pokrenuti obrt uz stalni posao?

Zato što život nije samo posao. Imam obitelj i djecu i bilo mi je važno zadržati sigurnost dok razvijam nešto novo. Ovakav model mi daje prostor za rast bez pritiska da sve mora uspjeti odmah. To je sporiji put, ali puno realniji i održiviji. Ujedno mi omogućuje da testiram ideje u stvarnim situacijama, s pravim klijentima i stvarnim izazovima. Svaki mali korak ima svoju težinu i vrijednost. Nema naglih odluka, nego postepeno građenje. I to mi odgovara. Ne želim brz rast koji nema temelje. Želim proces koji ima smisla i dugoročno može opstati.

Kako biste jednostavno objasnili što Webito radi?

Webito je netko tko preuzima brigu o webu kad poduzetnik više nema vremena za to. U praksi to znači da radim sve ono što se često odgađa. Unos sadržaja, ažuriranje stranica, uređivanje tekstova, provjera osnovnih stvari poput formi, linkova i prikaza sadržaja, sve su to male stvari koje čine veliku razliku. Web stranica nije projekt koji se završi, nego sustav koji traži pažnju. Ako ga se ne održava, počinje gubiti vrijednost. Ja ulazim upravo u taj prostor između 'trebalo bi' i 'nemam kad'. Volim taj operativni dio jer je konkretan i mjerljiv. Svaka izmjena ima svoj rezultat. I kada se sve posloži kako treba, web počinje raditi za vlasnika, a ne protiv njega.

Koje probleme najčešće primjećujete kod web stranica malih i srednjih tvrtki?

Najčešći problem koji primjećujem kod web stranica malih tvrtki je zastarjelost sadržaja. Informacije i ponude ostaju nepromijenjene, dok se poslovanje u međuvremenu razvija. Takve situacije ne nastaju naglo, već se postupno nakupljaju kroz vrijeme. Na temelju svog dosadašnjeg iskustva u radu s web sadržajem, vidio sam koliko takav nesklad može utjecati na dojam koji tvrtka ostavlja. Web stranica pritom često ostaje prvi kontakt s potencijalnim klijentom. Ako sadržaj nije ažuran i jasan, posjetitelji vrlo brzo odlaze dalje. Upravo zato kontinuirano održavanje weba ima veliku ulogu.

Koji je vaš model rada i po čemu se razlikuje?

Od samog početka znao sam da ne želim raditi s velikim brojem klijenata jer takav model često dovede do površnog rada i gubitka fokusa. Umjesto toga, biram manji broj suradnji i kontinuiran rad. Na taj način mogu bolje razumjeti klijenta, njegov web i stvarne potrebe. S vremenom se prirodno gradi odnos povjerenja, što smatram ključnim za kvalitetnu suradnju. Iako nudim i jednokratnu podršku za web stranice koje ne zahtijevaju česte izmjene, više sam usmjeren na dugoročni model rada. Posebno mi odgovaraju dinamične web stranice koje traže stalnu pažnju, poput turističkih agencija, agencija za nekretnine ili portala za grupne kupovine. Takav način rada omogućuje kontinuitet i daje bolje rezultate kroz vrijeme. Upravo tu vidim razliku, a to je da web tada prestaje biti obaveza i postaje alat koji aktivno podržava poslovanje. Fokus mi je na sadržaju i operativnom dijelu weba, ne na tehničkom razvoju.

Koliko vaš osobni kontekst utječe na način rada?

Jako puno. Kao gluha osoba koju prati nešto teže razumljiv govor, razvio sam način rada koji se temelji na fokusu i detaljima. Tišina, koja se često doživljava kao ograničenje, meni je zapravo prednost. Omogućuje mi da se potpuno posvetim zadatku. Ne gubim energiju na distrakcije. Fokusiram se na strukturu, jasnoću i funkcionalnost. S vremenom sam shvatio da je to velika vrijednost u ovom poslu. Web traži upravo takav pristup: miran, precizan i promišljen rad.

Koliko vas je vaša osobna situacija oblikovala u poslovnom smislu?

Kao gluha osoba, nailazio sam na mnoge prepreke i teže sam dolazio do zasnivanja radnog odnosa. Ljudi često nisu bili dovoljno svjesni ili informirani o tome što je gluhoća i što ona nosi sa sobom. Automatski su je doživljavali kao veliko ograničenje kod obavljanja radnih zadataka, uz pretpostavku da osoba nije u mogućnosti govoriti i uspostaviti dvosmjernu komunikaciju s drugima. U strahu od takvih pretpostavki i mišljenja, vrata za zapošljavanje često su se zatvarala. Kao takva osoba, i što je razumljivo s obzirom na gluhoću, moj govor nije potpuno čist kao kod osobe koja normalno čuje, ali u mogućnosti sam govoriti, iako na nešto teže razumljiv način. U svom radu zato naglašavam da sastanci nisu nužni i da se sve može dogovoriti pisanim putem. Meni je prirodno ostvariti 100% razumljivu komunikaciju s klijentima upravo na taj način, bez da razmišljam razumije li me druga strana dovoljno dobro u razgovoru uživo. Naravno, na sastanke mogu doći i sudjelovati. Uvijek pronađem način kako olakšati komunikaciju, koristim ruke i noge ako je potrebno kako bi sve bilo na zadovoljavajućoj razini. To me osobno uopće ne sprečava u pružanju usluga web administracije. Zato sam i kreirao zajedničku listu zadataka na kojoj klijent može upisivati svoje zahtjeve, a ja ih preuzimam i realiziram. Ti zahtjevi mogu biti različiti, od postavljanja fotografija na web stranicu, izmjena cijena, dodavanja popusta, izmjena teksta, pa sve do slaganja promotivnog sadržaja. Sve se odvija jasno i pregledno putem te zajedničke liste zadataka. I to je super.

Što bi poduzetnici mogli odmah poboljšati na svom webu?

Ne trebaju raditi velike promjene. Dovoljno je krenuti od osnovnih stvari. Provjeriti jesu li informacije točne, radi li kontakt forma i jesu li ponude aktualne. Pogledati web očima korisnika. Probati kupiti vlastiti proizvod ako postoji webshop. Obratiti pažnju na fotografije i prvi dojam. To su male stvari koje često odlučuju hoće li netko ostati ili otići.

Što ste naučili u prvim tjednima rada?

Najvažnija lekcija koju već sada vidim je da nema savršenog trenutka i da on nikada neće doći sam od sebe. Dok razmišljaš, analiziraš i pokušavaš sve unaprijed posložiti, zapravo stojiš na mjestu. Tek kada kreneš, stvari počinju dobivati neki oblik i smisao. Iako sam tek na početku, već sada vidim koliko se u praksi uči brže nego kroz planiranje. Svaki mali korak donosi novo iskustvo, a i greške su dio tog procesa. Shvatio sam i da ne mora sve biti savršeno da bi bilo dovoljno dobro za početak. Bitnije je krenuti i biti aktivan nego čekati idealne uvjete. I imam osjećaj da se stvari počinju slagati tek kada napraviš prve konkretne korake.

Što vam je trenutno najveći izazov?

Najveći izazov trenutno je organizacija vremena i održavanje ravnoteže između više uloga koje imam. Uz stalni posao, obitelj i vlastiti obrt, svaki sat u danu dobiva na važnosti. Više nema prostora za 'kasnije ću', nego sve mora imati svoje mjesto i vrijeme. Ponekad to znači raditi kada drugi odmaraju, a ponekad znači svjesno stati i ne raditi ništa. Učim kako rasporediti energiju, ne samo vrijeme. Jer nije svaki sat jednako produktivan. Naučio sam i da nije poanta raditi više, nego pametnije. Postavljati prioritete i prihvatiti da ne može sve odjednom. To je proces koji još uvijek traje, ali već sada vidim koliko je važan za dugoročno funkcioniranje.

Kako vidite razvoj Webita u budućnosti?

Webito ne vidim kao veliki sustav s puno zaposlenih i velikim rastom pod svaku cijenu. Vidim ga kao stabilan, pouzdan i dugoročno održiv model rada. Kao obrt koji ima svoj ritam i svoje klijente s kojima se razvija odnos povjerenja. Ne želim raditi s puno klijenata, nego s pravima. Onima kojima zaista mogu pomoći i s kojima mogu graditi kontinuiranu suradnju. Želim doći do točke gdje posao nije stres, nego rutina koja ima smisla. Gdje svaki dan znam što radim i zašto to radim. Ako to postignem, smatram da je Webito uspio.

Koji biste savjet dali nekome tko razmišlja o pokretanju obrta?

Ne čekajte da sve bude posloženo jer taj trenutak najčešće nikada ne dođe. Ako imate ideju i osjećaj da možete nešto ponuditi, to je već dovoljno da napravite prvi korak. Ne morate imati sve odgovore unaprijed. Mnogi se zaustave upravo zbog toga, žele sigurnost prije nego krenu. A istina je da sigurnost dolazi tek kroz iskustvo. Kroz rad ćete naučiti više nego kroz razmišljanje. Bit će grešaka, bit će nesigurnosti, ali to je dio procesa. Važno je krenuti i ostati dosljedan. Prilagodite model sebi, svom životu i svojim mogućnostima. Ne postoji jedan ispravan put. Postoji samo vaš.